User:MarkoK1984/sandbox

From Wikipedia, the free encyclopedia

Please leave this as it is. Thank you very much! I'm working on it.

Multimedia Institue logo

Multimedia Institute (Croatian: Multimedijalni institut, also referred to as mi2 (its net domain) or MaMa (its physical space) is a non-profit organization founded in 1999 in Zagreb, Croatia. Multimedia Institute is working at the intersections of culture, arts, technology and activism.

It is initiator and founding member of Croatian cultural network Clubture Network,[1] co-organizer of Human Rights Film Festival [hr] annually held in Zagreb,[2] also known for doing electronic music events, publishing and being Croatian advocate and localizer of Creative Commons licenses.[3]

History[edit]

Multimedia Institute (Mi2) was established in 1999.[4] Co-founders included Nenad Romić a.k.a. Marcell Mars, Teodor Celakoski, Vedran Gulin, Tomislav Medak, Željko Blaće, Petar Milat, Boris Buden [de], Vanja Nikolić and others. Its physical space net.culture club MaMa (now operating as Social and cultural center MaMa or just MaMa), was opened on 14th of May in 2000,[5][6] with the aim of promoting innovative cultural practices and socially critical standpoints.

MaMa's logo

Like in many other post-socialist countries, Open Society Institute (now under the name Open Society Foundations) in the last decade of the 20th century supported the foundation of such institutions financially. On one side, activities of Multimedia Institute and MaMa have been a continuation of Zamir and Arkzin (Arkzin was a periodical published in Zagreb from 1991 to 1998). On the other side, they have been a specific adaptation of the new media art and culture to post-war society, determined by neo-liberal ideology and consumerism.[7]

Lawrence Lessig and Jimmy Wales at iComons summit, organized by Mi2 and Art Workshop Lazareti in 2007, in Dubrovnik, Croatia

In December 2002 Multimedia Institute and Culture Development Association, abbr. "CDA" (Croatian: Udruženje za razvoj kulture, abbr. "URK") started a Human Rights Film Festival. In 2003 it was launched a collaborative platform Zagreb - Cultural Kapital of Europe 3000(Croatian:Zagreb-kulturni Kapital Evrope 3000) by the Center for Dramatic Arts (Croatian: Centar za dramsku umjetnost), Multimedia Institute, Platform 9.81 (Croatian: Platforma 9.81 - Institut za istraživanja u arhitekturi) and What, How & for Whom / WHW (Croatian: Što, kako i za koga).[8] Later this collaborative platform was joined by the Shadow Casters (Croatian: Bacači sjenki), BLOK- Local Base for Cultural Refreshment (Croatian: BLOK- Lokalna baza za osvježavanje kulture), Community Art and Kontejner (udruga) [hr]. This platform was the first major joint and long-term project of the independent scene in Zagreb in the 2000s that contributed to its local and international visibility.[9] The main idea of the platform was a different vision of culture - new socio-critical role of culture must start with the collaboration.[10]

Multimedia Institute was partner on a project Otokultivator [hr] which was held on island of Vis in 2001 till 2003. It was held in abandoned military base on the island.[11][12]

One of the first Multimedia Institute's projects was EGOBOO.bits (a digital publishing project & production collective). EGOBOO.bits is dealing with the free software development, sound production and media theory.[13]

In 2004 Multimedia Institute in partnership with Clubture Network, What, How & for Whom / WHW, and Platform 9.81 produced exhibition Clubture: Data (Croatian: Clubture: Podaci) in Nova Gallery in Zagreb as a part of the project Zagreb – Cultural Kapital of Europe 3000.[14]

In 2008 Multimedia Institute in collaboration with Alliance Operation City (Croatian: Operacija grad), Clubture Network, Platform 9.81, and BLOK organized international conference Neoliberal Frontiers.[15] Same year, Multimedia Institute was involved in establishing of POGON – Zagreb Center for Independent Culture and Youth, the first public institution in Croatia which is based on the principles of public-civic partnership.[16]

In the book Aesthetics of the Commons authors wrote about Multimedia Institute as a example of inovation in the field of the digital commons.[17]

Fields of work and activities[edit]

Bob Stein's lecture in MaMa club in 2009

Key aspects of its identity are networking of organizations, initiatives and institutions, grass-root participation, cultural networking, advocacy and promoting discourses around the commons, leftist theory, feminism and contemporary art practices in Croatia and the region.

Since founding in 1999 it was organized around a communities that weaved together interests in diverse cultural and social fields such as:

  • critically inflected digital arts, film, music and literature;
  • digital commons: free software, free culture and open access;
  • philosophy and theory;
  • cultural networking, advocacy and grass-root organizing;
  • protection of public domain and struggles for spatial justice.

Locally it is mostly identified with the social and cultural center MaMa (initially as: net.culture club) in Zagreb, where it’s organizing cultural, educational and technology programs, hosting the local hacker community and providing an open venue for other cultural initiatives. Pravo na grad [18]

Event announcements at the entrance of MaMa club in Zagreb

Media archive[edit]

The Media Archive is a public library with specialized collections that fit into Multimedia Institute’s main domains of interest. Most of those titles are otherwise unavailable in Croatian public libraries. The goal of Media archive is to support academic and non-academic research work - artistic and activist practices. Media Archive consists of more than 2000 volumes (books, journals and electronic media).[19]

Dominant topics covered in Media Archive are:

  • new media art & theory
  • social theory and philosophy
  • activism
  • gender & queer studies
  • new technologies
  • NGOs
  • digital political economy
  • intellectual property rights issues
  • cultural policy
  • urbanism

Collaborations[edit]

Multimedia Institute collaborates with and it is involved in various projects and intiatives such as:

  • Operation City (formerly the Alliance for the Center for Independent Culture and Youth – SZC) - non-profit organization with the aim of encouraging the development of independent culture and self-organized youth activities;
  • Clubture Network - non-profit, inclusive, participatory cultural network in Croatia;
  • Cooperative - Regional Platform for Culture - regional network of program exchange;
  • Cultural Kapital of Europe 3000 - a collaborative platform launched in 2003 in Croatia;
  • Communities in Movement - an artistic research project organized and led by artist and writer Brandon LaBelle;
  • The Right to the City - an initiative and campaign directed against excessive economic exploitation of space, space management against the public interest, unsustainable spatial policy.

Support[edit]

The work and activities of the Multimedia Institute are supported by:

  • Ministry of Culture and Media of the Republic of Croatia (Croatian: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske);
  • Zagreb City Office for Education, Culture, and Sport (Croatian: Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade);
  • Kultura Nova Foundation (Croatian: Zaklada Kultura Nova);
  • Croatian Audiovisual Center (Croatian: Hrvatski audiovizualni centar );
  • National Foundation for Civil Society Development (Croatian: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva);
  • European Commission’s Creative Europe programme.

See also[edit]

References[edit]

  1. ^ "Klubtura kao proces razmjene". kulturpunkt.hr (in Croatian). Retrieved 6 October 2022.
  2. ^ "Human Rights Film Festival". havc.hr (in Croatian). Retrieved 6 October 2022.
  3. ^ "Creative Commons expands to Croatia with Multimedia Institute (mi2)". creativecommons.org. Retrieved 6 October 2022.
  4. ^ "Oči uperene u kontekst". abcdnk.hr (in Croatian). Retrieved 6 October 2022.
  5. ^ "Oči uperene u kontekst". abcdnk.hr (in Croatian). Retrieved 6 October 2022.
  6. ^ "2". Bastards of Utopia: Living Radical Politics after Socialism. Indiana University Press. 2015-04-06 [201]. pp. 82–84. The Multimedia Institute, whose most public face was MaMa, the Internet cafe, social club, lecture hall, and meeting space, was crucial resource to many of Zagreb's political and social subcultures.
  7. ^ "New Media Art in Croatia". nettime.org. Retrieved 6 October 2022.
  8. ^ "Zagreb - Kulturni kapital Europe 3000". vecernji.hr (in Croatian). Retrieved 7 October 2022.
  9. ^ "Cultural-kapital-of-europe-3000". mi2.hr. Retrieved 25 July 2022.
  10. ^ "Oči uperene u kontekst". abcdnk.hr (in Croatian). Retrieved 25 July 2022.
  11. ^ "Otokultivator - ljetna škola kulture (2001.-2003., otok Vis, u suradnji s Multimedijalnim institutom i Udrugom studenata arhitekture EASA Hrvatska)" (in Croatian). Retrieved 10 October 2022.
  12. ^ Kruno Lokotar (24 July 2003). "Otok kult". Matica.hr (in Croatian). Matica Hrvatska. Retrieved 10 October 2022.
  13. ^ "Egoboo.bits". interakcije.net. Retrieved 12 October 2022.
  14. ^ "History". clubture.org. Retrieved 25 July 2022.
  15. ^ "History". clubture.org. Retrieved 7 October 2022.
  16. ^ "History". clubture.org. Retrieved 7 October 2022.
  17. ^ "Shusha Niederberger (ed.), Cornelia Sollfrank (ed.), Felix Stalder (ed.): Aesthetics of the Commons". www.diaphanes.net. Retrieved 12 October 2022.
  18. ^ "On Tour". rhizome.org. Retrieved 7 October 2022.
  19. ^ "Media Archive / Catalog". creativecommons.org. Retrieved 6 October 2022.

External links[edit]




NEXT ARTICLE[edit]

Independent culture of Croatia is a cultural scene je kulturna scena koji obuhvaća različite aktere (pojedince, grupe, udruge, platforme, inicijative, kampanje i sl.) s područja kulture koji djeluju nezavisno od isključivog patronata državnih, lokalnih ili regionalnih institucija, te komercijalnih interesa korporativnog tj. privatnog sektora. Snažno se razvija 90-ih 20. stoljeća, te prolazi kroz intenzivne procese umrežavanja tijekom ranih 2000-ih, te kasnije kapacitiranja i regionalnog koordiniranja i suradnje.

Term[edit]

Definiranje pojma nezavisna kultura nije lišeno određenih prijepora. In english language and anglosaxson culture are familiar 

with the term Engleski jezik i anglosaksonska kultura uglavnom poznaje independent cultural production kroz alternative filmskoj ili glazbenoj industriji. Prema E. Višnić taj pojam obuhvaća sve one aktere na području kulture koje nisu osnovale državne ili neke druge vanjske institucije, a koji samostalno definiraju svoje organizacijske strukture, tijela i procese odlučivanja i upravljanja te koji financijski i programski ne ovise isključivo o državi ili nekom trećem subjektu.[1]

Emina Višnić pojmu nezavisna kultura daje prednost u odnosu na pojmove koji bi mogli biti alternativa pojmu nezavisna kultura.[1] Neki od alternativnih pojmova su: alternativna kultura, urbana kultura, kultura mladih, podkultura, kontra-kultura. Kao što se vidi, nekoliko alternativnih pojmova ukazuje samo na jedan dio kulturnog polja pa je bolji izbor nezavisna kultura. Ovo kulturno polje i pojam koji ga označuje koriste njegovi ključni akteri.[2]

Members[edit]

Dionici nezavisne kulturne scene pretežno su udruge i organizacije civilnog društva s područja suvremene kulture i umjetnosti, a njihovo djelovanje „obilježavaju društveno angažirane, aktivističke i progresivne umjetničke prakse, preispitivanje institucionalnih okvira djelovanja u kulturnom polju te uspostavljanje novih modela kolektivnog djelovanja, uključujući taktičko umrežavanje u svrhu poboljšavanja uvjeta rada.”[3] Organizacija struktura udruga s područja nezavisne kulture najčešće je postavljena horizontalno. Dionici nezavisne kulturne scene često se nalaze u marginaliziranom položaju - u odnosu na javni sektor s područja kulture. Financijska nesigurnost te nedostatak prostora za djelovanje „izravna je posljedica neravnopravnog položaja nezavisne scene unutar kulturnog sustava.”[3] Posljedica toga je trajna nesigurnost djelovanja dionika na nezavisnoj kulturnoj sceni. Takvi uvjeti mogu dovesti do narušavanja stabilnosti pa čak i do propadanja pojedinih organizacija. Za dionike na nezavisnoj kulturnoj sceni karakteristično je i djelovanje na najrazličitijim područjima kulture i umjetnosti pri čemu je veoma izražena društvena osviještenost i orijentiranost na aktivizam.

History[edit]

90-te godine 20. stoljeća[edit]

U Republici Hrvatskoj, as in most postsocialistic states of Southeast Europe Jugoistočne Europe, general cultural landscape is dominated by so called formal culture which is generated generalni kulturni krajolik obilježen je dominacijom tzv. službene kulture koju stvaraju i nose institucije vlasti te glomazni sustav ustanova s područja kulture koje su u vlasništvu i pod izravnom kontrolom državne uprave - bilo središnje, regionalne ili lokalne.[4] Do uspostavljanja nezavisne kulturne scene u Republici Hrvatskoj dolazi početkom 90-ih godina 20. stoljeća, nakon propasti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Iako tada dolazi do brojnih promjena na društveno-političkom planu, javni sektor s područja kulture nije doživio bitnu strukturnu tranziciju te on i danas - uglavnom - funkcionira prema nasljeđenim i zastarjelim, a za nove okolnosti, neprimjerenim principima.[4]

The first phase Prvu fazu djelovanja nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj - u zadnjem desetljeću 20. stoljeća - obilježavaju organizacije koje su usmjerene uglavnom na same sebe, koje djeluju manje-više samostalno te je čitava scena atomizirana. U tom razdoblju, ne postoji niti nacionalna, a niti lokalne kulturne strategije dok je kulturna politika i dalje orijentirana na reprezentativne oblike djelovanja. Zbog nemogućnosti financiranja od strane nacionalne te lokalnih vlasti, mnogi dionici na nezavisnoj kulturnoj sceni okreću se međunarodnim fondacijama. Jedna od vodećih fondacija koja je financirala programe na nezavisnoj kulturnoj sceni bio je Institut otvoreno društvo - Hrvatska. Akteri koji su dobili potporu spomenute fondacije uspjeli su "osigurati prepoznavanje u zajednici, na način da su ponudili drugi tip kulturne i umjetničke prakse te tako Hrvatsku držali u doticaju sa suvremenim svjetskim trendovima na kulturnoj i umjetničkoj sceni."[5] Godine 1991. osnovan je Labin Art Express, a nekoliko godina ranije, 1988. godine, osnovana je i dubrovačka organizacija Art radionica Lazareti. Umjetnik Slaven Tolj bio je glavni pokretač te organizacije iz Dubrovnika. Njihovo je djelovanje obilježeno angažmanom oko relevantnih društvenih pitanja, a ujedno i izazvano tadašnjom situacijom u kojoj je jedina opcija kulture bila tradicijska i nacionalna kultura.[5]

21. century[edit]

Plakat za 1. Clubture Forum, Rijeka 2008. godine

Prema E. Višnić, druga faza razvoja nezavisne kulturne scene nastupa na prijelazu iz 2001. u 2002. godinu kada se organizacije nezavisne kulturne scene počinju povezivati i osnaživati.[6] U to se vrijeme povećava broj aktera i programa na nezavisnoj kulturnoj sceni te dolazi do izgradnje scene koju tvore različite neformalne inicijative, nevladine organizacije, neprofitni klubovi i umjetničke organizacije. Neki od primjera za nove oblike djelovanja na nezavisnoj kulturnoj sceni su: Savez udruga Klubtura / mreža Clubture te lokalna suradnička platforma Zagreb — Kulturni kapital Evrope 3000. Događaju se i manji pomaci glede financiranja pa je pri Ministarstvu kulture RH osnovano Vijeće za medijsku kulturu. U Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba osnovana je Komisija (danas Vijeće) za urbanu kulturu i kulturu mladih. Glede financiranja programa na nezavisnoj kulturnoj sceni, ovu fazu obilježava i naglo smanjivanje financiranja programa te povlačenje međunarodnih fondova nakon dovršene prve faze tranzicije i demokratizacije.[7] Nezavisna kultura se i dalje promatra kao alternativna, kao dio kulture koji je u opozicijskom odnosu prema institucionalnoj tzv. dominantnoj kulturi. Godine 2001. Multimedijalni institut inicira proces izgradnje programske platforme nezavisnih kulturnih organizacija, inicijativa i neprofitnih klubova, a to će rezultirati osnivanjem mreže Clubture. U svibnju 2002. godine održana je i prva formalna sjednica Skupštine te mreže i osnovan je pravni subjekt pod nazivom Savez udruga Klubtura.[8] Ključna pokretačka ideja oko koje je oformljena mreža Clubture bila je jačanje organizacija - kao i nezavisnog kulturnog sektora u cjelini - kroz razvoj modela koji će stimulirati intenzivnu programsku i projektnu suradnju i razmjenu između članica mreže kao i s drugima koji su zainteresirani za razmjenu raznolikih sadržaja.[8]

Logotip Centra za dokumentiranje nezavisne kulture

Sredinom 2004. godine počinje se prepoznavati početak treće faze razvoja nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj. Ovu fazu razvoja nezavisne kulture obilježava okretanje prema sustavu, "prema njegovoj promjeni koja će omogućiti prihvaćanje njezinih transformativnih potencijala".[9] U tom razdoblju, dionici na nezavisnoj kulturnoj sceni bave se infrastrukturnim i institucionalnim okvirom za djelovanje predlažući razna dugoročna rješenja, provodeći javne rasprave i medijske kampanje preko kojih nastoje osigurati vlastiti razvoj, ali i transformaciju čitavog kulturnog sustava kao cjeline.

Mreža Clubture 2008. godine pokrenula je program Clubture Forum kako bi stvorila uvjete za kontinuirani transfer informacija, specifičnih znanja i vještina između organizacija nezavisne kulturne scene, jačanje međusobnih partnerskih odnosa među njima, te utjecala na njihovu vidljivost prema donosiocima odluka i široj javnosti.[10] 1. Clubture Forum održan je u Rijeci od 5. do 8. lipnja 2008. godine. Posljednji Clubture Forum, 14. po redu, održan je u Osijeku od 24. do 26. rujna 2021. godine.

Godine 2008. osnovan je POGON - Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, a to je bila prva javna ustanova u kulturi u Republici Hrvatskoj čije se djelovanje temelji na principima civilno-javnog partnerstva.

Projekt koji nastoji dokumentirati i arhivirati djelovanje dionika sa nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj je Centar za dokumentiranje nezavisne kulture. To je tzv. arhiv zajednice (engl. community archive) za nezavisnu kulturnu scenu u Hrvatskoj, a osnovan je u Zagrebu 2011. godine. Suradnički je projekt koji vode dvije udruge, a to su: Udruga za promicanje kultura Kulturtreger i KURZIV - platforma za pitanja kulture, medija i društva.

Taktičko umrežavanje[edit]

Logotip Mreže društveno-kulturnih centara
Logotip Mreže DKC-HR

Pojam taktičko umrežavanje označava nove oblike sociokulturnih praksi u nastajanju. Taktičke mreže (intenzivne suradničke platforme) nadilaze razinu, modele, kompleksnost i intenzitet aktivnosti koje su razvile članske mreže. Karakterizira ih širenje definicije kulturnog djelovanja te razvoj novih suradničkih praksi i modela.[11] Taktičke mreže tj. suradničke platforme znatno proširuju "područje kulture, definirajući ga ne kao umjetnost i baštinu, što je tradicionalan pristup koji je desetljećima dominirao europskom kulturom, nego kao područje intenzivne interkacije između društvenog, tehnološkog i umjetničkog."[11]

Nakon 5 godina neformalnog koordiniranja i suradnji, uspostavljena je Mreža društveno-kulturnih centara DKC-HR.[12] Ta je mreža osnovana 28. svibnja 2020. godine u Zagrebu.[13]

Examples[edit]

Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000[edit]

Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000 bio je prvi veći zajednički i dugotrajniji projekt nezavisne scene u Zagrebu 2000-ih godina te je značajno doprinio njezinoj lokalnoj i međunarodnoj vidljivosti. Osim toga, ovaj je projekt također ostavio traga i na javnim politikama prema nezavisnoj kulturi, a označio je i okret prema društvenom aktivizmu.[14] Tu su platformu 2003. godine pokrenule organizacije Centar za dramsku umjetnost, Multimedijalni institut, Platforma 9,81 i Što, kako i za koga/WHW, a kasnije su se priključile i još neke organizacije kao što su: Bacači sjenki, BLOK-Lokalna baza za osvježavanje kulture, Community Art i Kontejner - biro suvremene umjetničke prakse.

Izvori[edit]

  1. ^ a b Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 10.
  2. ^ Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 11.
  3. ^ a b Ž. Tonković, Nezavisna kulturna scena kao akter promjena u urbanom prostoru: Primjer Zadra, 268.
  4. ^ a b Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 9.
  5. ^ a b Sanjin Dragojević ... et al. Clubture : kultura kao proces razmjene : 2002.-2007., 2007., 17.
  6. ^ Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 12.
  7. ^ Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 13.
  8. ^ a b Sanjin Dragojević ... et al. Clubture : kultura kao proces razmjene : 2002.-2007., 2007., 18.
  9. ^ Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 14.
  10. ^ https://www.clubture.org/clubture-forum. Pristupljeno 24.11.2021.
  11. ^ a b Višnić, Emina. Kulturne politike odozdo, 2008., 17.
  12. ^ "Kulturne politike odozdo: DKC-HR". kulturpunkt. Retrieved 2022-02-07.
  13. ^ "Osnovana nacionalna Mreža društveno-kulturnih centara – DKC-HR". civilnodrustvo.hr. Retrieved 2022-04-19.
  14. ^ "Zagreb – Kulturni kapital Evrope 3000". mi2.hr. Retrieved 2022-04-19.

External links[edit]

Category:Independent culture

Logotip mrežnog portala Kulturpunkt.hr

Kulturpunkt.hr is a Croatian web portal and the central project of non-govermental organization Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva from Zagreb. Main

Ključna područja interesa su nezavisna i suvremena umjetnička i kulturna produkcija, aktivističke prakse građanskih inicijativa, kao i šire polje kulture, svakodnevnog života, politike i društva.

History[edit]

Kulturpunkt.hr started with the work in 2005. From that time that web portal continues Od tada portal kontinuirano prati nezavisnu kulturnu scenu i nove kritičke umjetničke prakse. Iako ga trenutačno vodi udruga Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva, ova udruga nije njegov osnivač. Naime, godine 2005. Savez udruga Klubtura odlučuje se na pokretanje ovog mrežnog portala kako bi došlo do lansiranja neprofitnog medija koji bi pratio i predstavljao djelovanje nezavisne kulturne scene i građanskih inicijativa civilnog društva u Hrvatskoj te kritički analizirao hrvatsku kulturnu svakodnevnicu.[1] Kasnije dolazi do osnivanja spomenute udruge Kurziv koja je trenutačno zadužena za rad te koja je nakladnik ovog mrežnog portala.

Glavna urednica portala je Ivana Pejić, a zamjenik glavne urednice je Lujo Parežanin. Some of the authors which wrote for kulturpunkt.hr are: written varpisali su razni autori i autorice kao što su: Marko Pogačar, Boris Postnikov, Tonći Kožul, Una Bauer, Ivana Bago, Jerko Bakotin itd.

Selected projects[edit]

Some of selected projects are: ABC of Independent Culture (croatian. Abeceda nezavisne kulture), Kulturpunkt's journalist little schoolKulturpunktova novinarska školica - Svijet umjetnosti te Kritika – jučer, danas, sutra.

od projekata kojih je dio i portal kulturpunkt.hr su: Abeceda nezavisne kulture (eng. ABC of Independent Culture), Kulturpunktova novinarska školica - Svijet umjetnosti te Kritika – jučer, danas, sutra. ABC of Independent Culture is a project concerning documentation of independent culture scene in Republic of Croatia. bilježenja razvoja nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj na portalu kulturpunkt.hr, otvorenim razgovorima i u Centru za dokumentiranje nezavisne kulture. Kulturpunktova novinarska školica – Svijet umjetnosti je besplatni jednosemestralni edukacijski program za mlade koji žele usvojiti temeljna znanja i vještine u poljima medijske produkcije, suvremenih umjetničkih praksi i nezavisne kulturne scene.[2]

Selected bibliography[edit]

Prva publikacija koju je objavila udruga Kurziv je Dizajn i nezavisna kultura. Publikacija je objavljena 2010. godine, a uredili su ju Dea Vidović i Maroje Mrduljaš.

Izvori[edit]

  1. ^ "KURZIV - Platforma za pitanja kulture, medija i društva". kulturpunkt.hr. Retrieved 2022-04-01.
  2. ^ "Kulturpunktova novinarska školica". culturenet.hr. Retrieved 2022-04-01.

Vanjske poveznice[edit]

Kategorija:Hrvatske udruge Category: Culture Category: Web portals


mini|Naslovnica 04 megazina, br. 7, 2005. Nulačetiri, megazin za hakiranje stvarnosti (also known as 04 megazin za hakiranje stvarnosti) was a printed journal/fanzine which was published by Clubture Network from Republic of Croatia. The first number was published in April 2004. The journal stopped... In this journal various themes were

bio je tiskani časopis/fanzin koji je pokrenuo i izdavao Savez udruga Klubtura od travnja 2004. godine. Časopis je prestao izlaziti u proljeće 2006. godine, no posljednji je broj izašao u studenom 2007. godine. To je bio 17. broj ovog časopisa. Nulačetvorka se bavila raznovrsnim temama s područja alternativne kulture, kulturnim politikama, civilnim društvom i sličnim temama.

Idea about fanzine/journal[edit]

Ideja koja je stajala iza pokretanja ovog fanzina bila je proširiti optok informacija o programima i djelovanju udruga, inicijativa i pojedinaca koji djeluju na nezavisnoj kulturnoj sceni i unutar Saveza udruga Klubtura te informirati o sadržajima, programima i natječajima koji nisu tada bili pokriveni u mainstream medijima. Osim te dvije spomenute ideje, prema riječima Krune Jošta u uvodu predbroja iz 2004. godine, ovaj je fanzin imao i još jednu osnovnu ideju, a to je: “informacijski izbombardirati tematsko područje podacima koji se usko tiču neprofitnog sektora, alternativne kulture, kulturne politike, i civilnog društva...”[1] U prvom redu, časopis se obraćao mlađoj publici.[2]

Povijest[edit]

Naslovnica 04 megazina za hakiranje stvarnosti, br. 0 (pilot broj)

Urednici pilot broja bili su: Kruno Jošt, Andrija Vranić, Boris Marić i Tanja Topolovec. Naklada tog broja iznosila je 1000 primjeraka, a donatori su bili Institut Otvoreno društvo te Gradski ured za kulturu Grada Zagreba. U rujnu 2005. godine časopis započinje s regionalnom distribucijom te je od tada bio dostupan u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Mostaru i Skopju što je omogućilo otvaranje prostora za uspostavljanje novih veza među organizacijama i inicijativama koje su nastajale od 90-ih godina 20. stoljeća.[2] Nakon nekoliko objavljenih brojeva, časopis su kao vrijednu i kvalitetnu pojavu na hrvatskoj medijskoj sceni prepoznali razni mediji pa su tako u emisiji Hrvatske radiotelevizije Transfer gostovali 18. svibnja 2005. godine Lela Vujanić i Kruno Jošt u jednom od priloga. U 2006. godinu časopis je krenuo u novom, redizajniranom obliku i većim brojem stranica kao i s reorganiziranom sadržajnom strukturom kojom se nastojalo obuhvatiti čitav niz korisničkih grupa.[2]

04 megazin was distributed in the distribuiran je po infoshopovima, klubovima i mjestima u kojima su se provodili sadržaji nezavisne kulture, a od 5. broja prodavao se i na kioscima Tiska u Hrvatskoj. Izlaskom na kioske 04 megazin je napravio golemi iskorak pokušavajući postupno doprijeti do većeg broja publike u mjestima udaljenima od centra.[3] Kasnije su časopis prodavali i kolporteri. Ono što se pokazalo presudnim za ovaj časopis bilo je pomanjkanje financijskih uvjeta. Dinamika rada časopisa 04 magazina uvelike se zasnivala na minimalizaciji troškova te na samoorganizaciji i djelomično na volonterskom radu. Usprkos djelomičnoj tržišnoj orijentaciji, časopis nije mogao opstati u uvjetima tržišne dinamike, ponajprije zbog specifičnog sadržja kojim je ciljao na određeni tip publike koja je bila malobrojna u hrvatskim okvirima, ali i zbog stava kojim se beskompromisno odricao komercijalizacije i stvaranja spektakularnog sadržaja.[2] Usprkos interesu čitatelja i entuzijazmu uredničkog tima i suradnika, 'Nulačetvorki' je presudila njezina vlastita, beskompromisna politika – naprosto je bila nedovoljno komercijalna da bi bila interesantna velikim sponzorima.[4]

Last number was designed by Jadranko Marjanović. That number had a printing of 750 copies.

Naslovnica 04 megazina za hakiranje stvarnosti, no. 17 (November 2007)

Sadržaj časopisa/fanzina[edit]

Časopis je pratio sadržaje i izvještavao s različitih događanja kao što su Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu, predstavljao alternativne kolektive i inicijative, bavio se temama intelektualnog vlasništva, copyrighta, slobodnog softvera te donosio intervjue s poznatim osobama (umjetnicima, sociolozima, aktivistima, akademicima) poput Johna Zerzana, Jimmyja Walesa koji se bave različitim idejama o alternativnim ekonomskim i društvenim sustavima te o alternativnim načinima organizacije društva.

Obrađivane teme u časopisu kretale su se od kritike globalnog konzumerizma, vodiča za medijske gerilske taktike, razmatranja kulturnih politika i praksi, zagovaranja ljudskih prava, vodiča kroz slobodni softver i softver otvorenog koda do propitivanja društvene stvarnosti u Hrvatskoj kroz teme kao što su odnos prema manjinama, odnos službene politike prema uporabi droga i ovisnicima, mladima na tržištu rada itd.[3]

Posebnu pažnju časopis je posvećivao lokalnom razvoju kulturnih politika te je redovito donosio izvještaje o pomacima lokalnih kulturnih inicijativa.

Urednici i suradnici[edit]

U prvom broju urednički tim bili su: Lela Vujanić, Pero Gabud, Tanja Topolovec, Kruno Jošt, Vesna Janković, Ivana Armanini i Karolina Pavić.

Neki od suradnika tijekom godina bili su: Teo Petričević, Tomislav Medak, Marijan Crtalić. Posljednji broj uredili su: Stjepan Jureković, Katarina Pavić, Janja Sesar, Dea Vidović i Emina Višnić. Glavna urednica bila je Dea Vidović.

Popis izdanja[edit]

Sadržaji i teme pojedinih brojeva 04 megazina za hakiranje stvarnosti:

  • br. 1 (studeni 2004.) Slobodno stvaralaštvo, Nezavisna scena Istre i Kvarnera.
  • br. 2 (siječanj 2005.) Operacija Džabelesku – Angažirano izdavaštvo, Zelena mreža i permakultura.
  • br. 5 (travanj 2005.) Prvi anarhistički sajam knjiga u Hrvatskoj, John Zerzan u Hrvatskoj, Multikultura – Iran.
  • br. 7 (lipanj 2005.) Jimmy Wales – Wikipedija, Taktički mediji na talijanski način, Nasilje, nenasilje i pacifizam.
  • dvobroj 8/9 (srpanj 2005.) Slobodarske prakse: Yommango, beogradski biro za kulturu i komunikaciju, Ovidiu Tichindelenau, ZMAG – Zelena mreža aktivističkih grupa.
  • br. 10 (rujan 2005.) Zvonimir Dobrović – Queer Zagreb, Ponovno zauzimanje javnog prostora (Skvotiranje u Zagrebu, Vratimo javno javnosti), Participativna ekonomija.
  • br. 12 (studeni 2005.) Deadly marketinške strategije (product placement, subliminalno oglašavanje, seksizam, buy nothing day), Zooropa – Slovenija.
  • dvobroj 13/14 (prosinac 2005.) Drug policy u Hrvatskoj, Privatizacija vode, Kraj na zemlji (pravo na azil).
  • br. 15 (veljača 2006.) Mladi na tržištu rada u Hrvatskoj, Privatnost na webu, Strip blok – Dunja Janković.
  • br. 16 (ožujak 2006.) Richard Stallman – GNU, Vlasništvo (abeceda vlasništva, vlasništvo je krađa, odricanje od vlasništva), Drugi ZagrebDox – Kako smo se navukli na dokumentarce?
  • br. 17 (studeni 2007.) Kad građani sudjeluju u kreaciji i obrani urbanog krajolika, Strip i striparije hrvatske tranzicije, Dizajn nezavisne kulturne scene.

Izvori[edit]

  1. ^ Jošt, Kruno. 2004. Pilot broj "04". 04-megazin za hakiranje stvarnosti 0 (2004): 2.
  2. ^ a b c d Katarina Pavić. 04-megazin za hakiranje stvarnosti. U: Sanjin Dragojević ... et al. Clubture : kultura kao proces razmjene : 2002.-2007. Zagreb : Savez udruga Clubture/Klubtura, 2007. str. 64.
  3. ^ a b Katarina Pavić. 04-megazin za hakiranje stvarnosti. U: Sanjin Dragojević ... et al. Clubture : kultura kao proces razmjene : 2002.-2007. Zagreb : Savez udruga Clubture/Klubtura, 2007. str. 63-64.
  4. ^ "Nema više hakiranja stvarnosti". booksa.hr. Retrieved 2022-03-06.

Vanjske poveznice[edit]


Kategorija:Nezavisna kultura u Hrvatskoj Kategorija:Časopisi

Retrieved from "https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=User:MarkoK1984/sandbox&oldid=1115608041"